Jamstva za pritvorene podnositelje zahtjeva
1. Podnositelja zahtjeva pritvara se samo na najkraće moguće vrijeme, a trajanje pritvora traje onoliko dugo koliko je utvrđeno člankom 8. stavkom 3.
Upravni postupci relevantni za razloge za pritvor utvrđeni člankom 8. stavkom 3. moraju se izvršiti s dužnom pažnjom. Kašnjenja u upravnim postupcima koji se ne mogu pripisati podnositelju zahtjeva ne opravdavaju nastavak pritvora.
2. Pritvor podnositelja zahtjeva u pisanom obliku određuju sudska ili upravna tijela. U nalogu za pritvor navode se činjenični i pravni razlozi na kojima se temelji.
3. Kada upravna tijela odrede pritvor, države članice osiguravaju brzo sudsko preispitivanje zakonitosti pritvora koji se provodi po službenoj dužnosti i/ili na zahtjev podnositelja zahtjeva. Kada se provodi po službenoj dužnosti, o takvom preispitivanju odlučuje se što je moguće brže od početka pritvora. Kada se provodi na zahtjev podnositelja zahtjeva, o njemu se odlučuje što je moguće brže nakon pokretanja odgovarajućih postupaka. U tu svrhu države članice utvrđuju u nacionalnom pravu rok u kojem će se provesti sudsko preispitivanje po službenoj dužnosti i/ili sudsko preispitivanje na zahtjev podnositelja zahtjeva.
Kada se, kao rezultat sudskog preispitivanja, pritvor smatra nezakonitim, dotičnog podnositelja zahtjeva odmah se pušta na slobodu.
4. Pritvorenog podnositelja zahtjeva odmah se obavještava u pisanom obliku, na jeziku koji razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije, o razlozima za pritvor i postupcima utvrđenim u nacionalnom pravu za osporavanje naloga za pritvor, kao i mogućnosti da zatraži besplatnu pravnu pomoć i zastupanje.
5. Pritvor preispituje pravosudno tijelo u razumnim vremenskim intervalima, po službenoj dužnosti i/ili na zahtjev dotičnog podnositelja zahtjeva, naročito kada traje dulje, kada dođe do novih relevantnih okolnosti ili postanu dostupne nove informacije koje mogu utjecati na zakonitost pritvora.
6. U slučaju sudskog preispitivanja naloga o pritvoru predviđenog u stavku 3., države članice podnositeljima zahtjeva osiguravaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju. To uključuje barem pripremu potrebnih postupovnih dokumenata i sudjelovanje u raspravi pred pravosudnim tijelima u ime podnositelja zahtjeva.
Besplatnu pravnu pomoć i zastupanje pruža odgovarajuće kvalificirana osoba, kako je priznato ili dopušteno u skladu s nacionalnim pravom, čiji interesi nisu u sukobu ili ne bi mogli biti u sukobu s onima podnositelja zahtjeva.
7. Države članice mogu također omogućiti besplatnu pravnu pomoć i zastupnika:
(a) samo osobama koje ne raspolažu s dostatnim sredstvima i/ili
(b) samo kroz usluge koje pružaju pravnih savjetnici ili drugi savjetnici posebno određeni nacionalnim pravom, za pomoć i zastupanje podnositelja zahtjeva.
8. Države članice mogu također:
(a) odrediti novčana i/ili vremenska ograničenja za pružanje besplatne pravne pomoći i/ili zastupanja, pod uvjetom da ta ograničenja proizvoljno ne ograničavaju pristup pravnoj pomoći i zastupanju;
(b) predvidjeti da u pogledu naknada i ostalih troškova, tretman podnositelja zahtjeva nije povoljniji u odnosu na tretman koji se obično osigurava vlastitim državljanima u vezi s pravnom pomoći.
9. Države članice mogu zatražiti cjelokupan ili djelomičan povrat odobrenih troškova ako se financijsko stanje podnositelja zahtjeva znatno popravi ili ako je odluka o odobrenju te pomoći donesena na temelju lažnih informacija koje je podnositelj zahtjeva dao.
10. Postupke za dobivanje pravne pomoći u takvim slučajevima treba utvrditi nacionalnim pravom.