Jamstva za maloljetne osobe bez pratnje
1. S obzirom na sve postupke predviđene u ovoj Direktivi i ne dovodeći u pitanje odredbe iz članaka 14. i 17. države članice:
(a) moraju u što kraćem roku poduzeti mjere kako bi se osiguralo da zastupnik predstavlja i pomaže maloljetniku bez pratnje kako bi mogli imati koristi od prava i poštovati obveze iz ove Direktive. maloljetnik bez pratnje mora odmah biti obaviješten o imenovanju zastupnika. Zastupnik obavlja svoje dužnosti u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta te ima potrebnu stručnost u tom smislu. Osobu koja djeluje kao zastupnik mijenja se samo kada je to potrebno. Organizacije ili pojedinci čiji su interesi u sukobu ili mogu potencijalno biti u sukobu s interesima maloljetnika bez pratnje nisu podobni za zatsupnika. Zastupnik može biti i predstavnik iz Direktive 2013/33/EU;
(b) Pobrinite se da zastupnik ima priliku obavijestiti maloljetnu osobu bez pratnje o značenju i mogućim posljedicama osobnog intervjua i, prema potrebi, kako se pripremiti za osobni intervju. Države članice moraju osigurati da je zastupnik i/ili pravni savjetnik ili drugi savjetnik prihvaćen ili dopušten kao takav prema nacionalnom zakonodavstvu prisutan na tom intervjuu i da ima priliku postavljati pitanja ili davati primjedbe, u okviru koji postavlja voditelj intervjua.
Države članice mogu zahtijevati prisutnost maloljetnih osoba bez pratnje prilikom saslušanja, čak i ako je prisutan njihov zastupnik.
2. Države članice mogu neimenovati zastupnika ako će maloljetna osoba bez pratnje po svemu sudeći navršiti 18 godina prije donošenja prvostupanjske odluke.
3. Države članice osiguravaju da:
(a) prilikom usmenog saslušanja maloljetne osobe bez pratnje, vezano uz njezin zahtjev za međunarodnu zaštitu, u skladu s člancima 14. do 17. i 34., saslušanje vodi službena osoba koja posjeduje potrebno znanje o posebnim potrebama maloljetnika;
(b) službena osoba s potrebnim znanjem o posebnim potrebama maloljetnika priprema odluku nadležnog tijela o zahtjevu maloljetnika bez pratnje.
4. Maloljetnici bez pratnje i njihovi predstavnici moraju besplatno dobiti pravne informacije i informacije o postupku kako je navedeno u članku 19. te u postupcima za povlačenje međunarodne zaštite predviđene Poglavljem IV.
5. Države članice mogu upotrijebiti medicinske preglede kako bi se utvrdila dob maloljetne osobe bez pratnje u okviru ispitivanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kada nakon opće izjave ili drugih relevantnih naznaka, države članice sumnjaju u dob podnositelja zahtjeva. Ako su nakon toga države članice još uvijek u dvojbi u pogledu dobi podnositelja zahtjeva, smatrat će se da je podnositelj zahtjeva maloljetan.
Svaki medicinski pregled obavlja se uz puno poštovanje dostojanstva pojedinca, mora biti najmanje invazivan pregled i provodi ga kvalificirani medicinski stručnjak dopuštajući, u mjeri u kojoj je to moguće, pouzdan rezultat.
U slučajevima kada se obavljaju medicinski pregledi države članice osiguravaju sljedeće:
(a) maloljetnike bez pratnje, prije rješavanja njihovih zahtjeva za međunarodnu zaštitu i na jeziku koji razumiju ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumiju, obavještava se o mogućnosti utvrđivanja njihove dobi na temelju medicinskog pregleda. To podrazumijeva informacije o načinima pregleda i mogućim posljedicama rezultata medicinskih pregleda na rješavanje zahtjeva za azil, kao i o posljedicama odbijanja maloljetnika bez pratnje da odu na medicinski pregled;
(b) maloljetnici bez pratnje i/ili njihovi zastupnici daju pristanak na obavljanje medicinskog pregleda za određivanje dobi dotičnih maloljetnika i
(c) odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu maloljetne osobe bez pratnje, koja je odbila otići na medicinski pregled, ne temelji se isključivo na tom razlogu odbijanja.
Činjenica da se maloljetna osoba bez pratnje odbila otići na medicinski pregled ne sprječava nadležno tijelo da donese odluku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu.
6.
Najbolji interes djece najvažniji je razlog kojim se vode države članice u primjeni odredbi ove Direktive u pogledu maloljetnih osoba.
Ako države članice u tijeku postupka azila identificiraju osobu kao maloljetnu osobu bez pratnje, mogu:
(a) primijeniti ili nastaviti primjenjivati članak 31. stavak 8. samo ako:
(i) podnositelj zahtjeva dolazi iz države koja ispunjava kriterije prema kojima se smatra sigurnom zemljom podrijetla u smislu ove Direktive ili
(ii) je podnositelj zahtjeva predao naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu koji nije nedopušten u skladu s člankom 40. stavkom 5. ili
(iii) podnositelj zahtjeva iz ozbiljnih razloga predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak države članice ili je prisilno protjeran iz ozbiljnih razloga nacionalne sigurnosti i javnog poretka sukladno nacionalnom zakonodavstvu;
(b) primijeniti ili nastaviti primjenjivati članak 43. u skladu s člancima 8. do 11. Direktive 2013/33/EU, samo ako:
(i) podnositelj zahtjeva dolazi iz države koja ispunjava kriterije prema kojima se smatra sigurnom zemljom podrijetla u smislu ove Direktive ili
(ii) je podnositelj zahtjeva predao naknadni zahtjev ili
(iii) podnositelj zahtjeva iz ozbiljnih razloga predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak države članice ili je prisilno protjeran iz ozbiljnih razloga nacionalne sigurnosti i javnog poretka sukladno nacionalnom zakonodavstvu ili
(iv) postoje opravdani razlozi za razmatranje da je zemlja koja nije država članica sigurna zemlja za podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 38. ili
(v) je podnositelj zavarao nadležna tijela predstavljajući lažne isprave ili
(vi) je u lošoj namjeri, podnositelj zahtjeva uništio ili bacio osobne ili putne isprave koje bi pomogle u utvrđivanju njegova identiteta ili nacionalnosti.
Države članice mogu primjenjivati točke (v) i (vi) samo u pojedinačnim slučajevima u kojima postoje ozbiljni razlozi za sumnju da podnositelj zahtjeva pokušava prikriti relevantne elemente koji bi vjerojatno doveli do negativne odluke i pod uvjetom da je podnositelj zahtjeva imao punu priliku, uzimajući u obzir posebne postupovne potrebe maloljetne osobe bez pratnje, dati dobar razlog za postupke navedene u točkama (v) i (vi), uključujući i savjetovanje s njegovim zastupnikom;
(c) smatraju zahtjev nedopuštenim u skladu s člankom 33. stavkom 2. točkom (c) ako se zemlja koja nije država članica smatra sigurnom zemljom za podnositelja zahtjeva na temelju članka 38., pod uvjetom da je to u najboljem interesu maloljetne osobe;
(d) primjenjuju postupak iz članka 20. stavka 3. kada zastupnik maloljetne osobe ima pravne kvalifikacije u skladu s nacionalnim zakonima.
Ne dovodeći u pitanje članak 41., u primjeni članka 46. stavka 6. na maloljetne osobe bez pratnje države članice osiguravaju barem jamstva propisana člankom 46. stavkom 7. u svim slučajevima.