Podložno nacionalnoj praksi, prenatalna skrb i usluge za trudnice trebale bi biti unutar razumnog dosega ponuđenog smještaja. Također, u kasnijim fazama trudnoće i ako je žena već obuhvaćena sustavom skrbi za trudnice na tom području, podnositeljica zahtjeva trebala bi u najvećoj mogućoj mjeri nastaviti živjeti na tom području i primati postojeće usluge za trudnice kao i druge usluge podrške koje su joj potrebne.  Međutim, ako to nije moguće, nije nerazumno da je se premjesti pod uvjetom da je to sigurno i praktično i da se poduzmu potrebni postupci za osiguranje kontinuiteta te skrbi.