Prema nacionalnoj praksi, potrebno je osigurati zdravstvenu skrb za posebne potrebe podnositelja zahtjeva. Države članice pružaju potrebnu medicinsku ili drugu pomoć podnositeljima zahtjeva koji imaju posebne potrebe prihvata, uključujući odgovarajuću mentalnu zdravstvenu skrb kad je potrebna (članak 19. stavak 2. preinačene Direktive o uvjetima prihvata).