Trgovina ljudima odnosi se na vrbovanje, prijevoz, prevođenje, skrivanje ili primanje osoba, uključujući razmjenu ili prijenos kontrole nad tim osobama upotrebom prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom u svrhu izrabljivanja.

Žrtva trgovine ljudima je osoba koja je proživjela stanje ili praksu trgovine ljudima u svrhu iskorištavanja, što kao minimum uključuje iskorištavanje prostitucije drugih ili drugih oblika seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, uključujući prosjačenje, ropstvo ili prakse slične ropstvu, sluganstvo ili iskorištavanje kaznenih djela, odnosno  uklanjanje organa.

Temelji se na Direktivi 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP.