Saslušanje
1. Pre nego što organ odlučivanja donese odluku, podnosiocu zahteva za azil pruža se prilika za saslušanje u vezi sa njegovim zahtevom za dobijanje međunarodne zaštite s osobom koja je po nacionalnom zakonodavstvu nadležna da vodi takav razgovor. Saslušanje o predmetu zahteva za dobijanje međunarodne zaštite vodi osoblje organa nadležnog za odlučivanja. Ovaj podstav ne dovodi u pitanje član 42, stav 2, tačka (b).
Ako veliki broj državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva istovremeno podnese zahteve za dobijanje međunarodne zaštite pa je zbog toga praktično nemoguće da organ nadležan za odlučivanja pravovremeno obavi razgovore o predmetu svakog zahteva, zemlje članice mogu obezbediti privremeno angažovanje osoblja drugog organa kako bi razgovori bili obavljeni. U takvim slučajevima osoblje tog drugog organa unapred prolazi odgovarajuću obuku u koju spadaju elementi navedeni u članu 6, stav 4, tačke od (a) do (e) Uredbe (EU) br. 439/2010. Osobe koje sprovode saslušanje s podnosiocima zahteva u skladu s ovom Direktivom poseduju i opšte znanje o problemima koji bi mogli imati negativan uticaj na sposobnost podnosioca zahteva da obavi taj razgovor, kao što su pokazatelji da je podnosilac zahteva možda ranije bio izložen mučenju.
Ako je neka osoba podnela zahtev za dobijanje međunarodne zaštite u ime lica koja izdržava, svaka izdržavana odrasla osoba dobija priliku za saslušanje.
Zemlje članice mogu nacionalnim zakonodavstvom odlučiti u kojim slučajevima se maloletnoj osobi pruža prilika za saslušanje.