Prema nacionalnoj praksi, usluge mogu biti dostupne osobama s mentalnim poremećajima. Primjerice, mogu ih pružiti specijalizirani radnici s mentalnim zdravljem i/ili u suradnji s vanjskim specijaliziranim (mentalnim) zdravstvenim uslugama. 

Prema nacionalnoj praksi, usluge mogu biti dostupne osobama s teškim oboljenjima. Primjerice, njih mogu nuditi bolnice, domovi zdravlja, regionalni medicinski centri, ljekarne, specijalizirane jedinice te pored medicinske potpore mogu uključivati psihosocijalnu podršku i liječenje itd.

Na temelju nacionalne prakse, usluge podrške mogu biti dostupne žrtvama trgovine ljudima. Kada postoje pokazatelji trgovine ljudima, pojedinca treba uputiti putem nacionalnog referalnog mehanizma do nadležnog tijela / organizacije.  Međutim, mogu postojati dodatne usluge podrške, kao što su psihosocijalne usluge podrške, na koje se žrtvu može uputiti.

Prema nacionalnoj praksi, usluge podrške mogu biti dostupne samohranim roditeljima. Primjerice, mogu uključivati određene programe za samohrane roditelje i tečajeve za roditelje, kao i čuvanje djece poslije škole ili čuvanje djece tijekom dana.

Prema nacionalnoj praksi, usluge podrške mogu biti dostupne trudnicama.  Uglavnom, to će biti medicinske usluge, no mogu također uključivati prenatalni tečaj na kojem majka (i otac) uče o trudnoći i brizi za djecu.

Prema nacionalnoj praksi, usluge podrške mogu biti dostupne starijim ljudima. 

Posebne usluge podrške mogu biti dostupne za osobe koje žive s invaliditetom. Provjerite nacionalnu praksu.

Prema nacionalnoj praksi, usluge podrške mogu biti dostupne djeci. Primjerice, mogu uključivati specijalizirane socijalne službe za djecu, brigu o djeci, određene programe za djecu, objekte za zbrinjavanje mladih itd. Trebalo bi dijete i/ili predstavnika uputiti odgovarajućim službama podrške ako su takve dostupne.

Prema nacionalnoj praksi, usluge podrške mogu biti dostupne djeci. Primjerice, mogu uključivati specijalizirane socijalne službe za djecu, brigu o djeci i određene programe za djecu itd. Trebalo bi dijete i/ili odraslu osobu u pratnji uputiti odgovarajućim službama podrške ako su takve dostupne.

Maloljetnicima bez pratnje i njihovim predstavnicima pružaju se besplatno pravne informacije i informacije o postupku (članak 25. stavak 4. Direktive o postupcima azila).